U starom prostoru

Sve do 1990. godine u knjižnici je radilo puno ljudi koji su svoj posao obavljali povremeno, ili uz neki drugi posao ili je to radila osoba s nižom stručnom spremom. Zanimljivo je da je u Knjižnici svoj civilni vojni rok odslužilo nekoliko mladića koji su pomagali u obavljanju pomoćnih poslova. Često su se mijenjali zaposleni, a neki od poznatijih, koji su radili u knjižnici su i: Pavica Majdenić, Zdravko Jezdić, Josipa Zvonarić, Zorica Vild te Nada Mavričić. Tek 1990. godine zapošljava se osoba s visokom stručnom spremom, Jasna Andrišić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, koja radi i danas u Knjižnici. Nada Mavričić, dotadašnja dugogodišnja zaposlenica u knjižnici, otišla je u mirovinu u zimu te godine, tako da je Knjižnica ostala opet samo s jednom zaposlenom osobom i takvo stanje je potrajalo sve do 2009. godine. Bez obzira na to, u knjižnici su povećane aktivnosti i znatno je unaprijeđen njen rad. Krenulo se s ustrojavanjem abecednog, naslovnog i stručnog kataloga, jer do tada Knjižnica nije posjedovala nikakav katalog. Organizirani su i neki književni susreti, pjesničke večeri, različite izložbe. Sve više se Knjižnica otvarala organiziranim posjetima predškolaca i učenicima osnovne škole.

Nažalost, 1991. godine počinje Domovinski rat koji se itekako osjetio na našim prostorima. Za vrijeme Domovinskog rata Knjižnica je radila gotovo čitavo vrijeme. Ispred svih prozora bile su smještene velike bale starog papira koje su štitile prozore od brojnih minobacačkih napada. Zgrada Knjižnice je, između ostaloga, bila i stambena zgrada i upravo je krajem 1991. godine jedan stan koji se nalazi iznad prostorija Knjižnice pogođen granatom.Od detonacije polupani su svi prozori na Knjižnici, ali, srećom, drugih oštećenja nije bilo.

Knjižnica je 1991. i 1992. godine radila s prekidima, a važno je podsjetiti da su se u tim ratnim godinama, između granata, posuđivale knjige i čak nije opao ni broj članova, jer su mnogima upravo knjiga i čitanje bili odmak od stvarnosti.

U to vrijeme, u knjižnicu je premješteno troje prevoditelja iz Kombinata Belišće, kao i knjižničarka iz Stručne knjižnice Kombinata, koji su svoj prostor za rad našli u tadašnjoj studijskoj čitaonici Knjižnice.

1993. godine pristupilo se reviziji knjižnog fonda kako bi se uvidjelo stvarno stanje knjiga. Revizije su se također radile 1999. i 2008. godine.

Knjižnica je tijekom godina mijenjala svoje nazive i do 1994. godine bila je u sastavu Kombinata Belišće. Od te godine Knjižnica i čitaonica Belišće u sastavu je Općine Belišće. Općina Belišće prelazi u Grad Belišće 17.1.1997., a time i Knjižnica prelazi u sastav Grada. Sve do kraja 2008. godine, Knjižnica je bila u sastavu Grada Belišća pri Jedinstvenom odjelu za stambene, stambeno-komunalne i kulturne djelatnosti. Pročelnik tog odjela u to je vrijeme bio Boris Karša, a voditeljica Knjižnice Jasna Andrišić.

Nekada je Knjižnica bila otvorena 47 sati tjedno, a to se rješavalo tako da je, uz jednu stalno zaposlenu osobu, civilni ročnik radio u popodnevnim satima i subotom. Nabavljalo se oko tisuću novih knjiga godišnje. Knjižnica je organizirala brojne kulturno-animacijske aktivnosti za odrasle i za djecu, među kojima su bile i izložbe dječjih radova, pjesnički susreti, razmjene knjiga i dr.